Sve što ste do sada znali o “fokusu” jednostavno – zaboravite. Dosta hrabro a pomalo neočekivano, svetski gigant je kompletnu dokumentaciju i tone papira, nacrta, planova i druge tehničke dokumentacije o tom modelu jednostavno odložio i spakovao u arhivu.
Onda je, pre jedno pet-šest godina, daleko od očiju javnosti, započelo novo poglavlje: ideja je bila da se krene od praznog lista papira, i da se kompletan projekat nazvan “novi Focus” uradi od nule, sa svim izazovima i (ipak sa) prethodnim, dragocenim iskustvima.
Pre dvadestak godina, kada je nastao, Ford Focus je zauzeo mesto gotovo legendarnog modela Escort, pa je jasno da se proizvođač ne libi i ne strahuje od rizika koji donosi svaka velika prekretnica.
Tokom te dve decenije, “fokus” je prolazio kroz razne faze, dizajnerske promene, tehnološka unapređenja u skladu sa trendovima i zahtevima kupaca. Sada, dakle, ime ostaje, ali je četvrta generacija poznatog heča sasvim nova stranica automobilske istorije.
Svakako, tamo gde se nadmeću Golf i Astra, uz francusku i italijansku produkciju sličnih modela, plus modeli iz Japana i Koreje, pa još i nekih “malih” automobila sa premijum značkom – jasno je da je ulog veliki, a aduti moraju biti jaki.
To su znali i u Fordu, i zaključili da potpuno novi auto ima više šanse da se uhvati u koštac sa konkurencijom.
Isto mesto, i isti putevi oko Nice (na kojima smo pre dva meseca vozili novu “fijestu”, i o tome pisali u “Auto magazinu”), Ford je odabrao i za lansiranje “fokusa”.
Pošto ne moramo da brinemo o prtljagu (Ostrijen erlajnz i Jurovings su se potrudili da odu neznano gde) žurimo praznih ruku u šator (na kojima umesto Fiesta sada piše Focus) blizu aerodroma, gde se nalazi zborno mesto i polazna tačka na prvu rutu test vožnje.
Postrojeni (nemački, pod konac) automobili emituju prve signale: nova silueta je dobila sportsku liniju; A stubovi su povučeni daleko unazad; masivni C stubovi su u liniji sa zadnjim točkovima. Prepoznatljiv, ali ipak drugačiji.
Svežiji, mlađi, moderniji. Tu je i karavan, ranije obično kao bonus u ponudi, sada vidljivo istaknut kao ravnopravan član porodice.
Brojke govore da je kod “fokusa” međuosovinsko rastojanje sada produženo za više od 50 milimetara, što je omogućilo postavljanje pneumatika većeg prečnika i doprinelo vizuelno kompaktnijoj percepciji.
Kao i kod “fijeste”, “običan” Focus više ne postoji – sada mu je dodato i prezime koje čini jedan od četiri paketa opreme: „fokus vinjale“, „fokus ST lajn“, „fokus aktiv“ i “fokus titanijum”.
Od materijala sa nešto grubljom teksturom za „aktiv“ (koji stiže tek dogodine), preko sportskih detalja sa efektom ugljenih vlakana na detaljima i crvenim šavovima na sedištima za „ST“, do prefinjeninih detalja od drveta i vrlo kvalitetne kože za „vinjale“, te praktičnosti “titanijuma”, Focus nudi mnogo toga.
Kompetentni blogeri (koji se razumeju u automobile), ne bi propustili da pomenu ni da paletu karoserije čini 13 boja, uključujući i „desert ajlend“ (Desert Island) plavu i „dud crnu“ (Dark Mulberry) koja je rezervisana isključivo za „vinjale“ verziju. Bogat izbor, mnogo detalja, ali i možda i previše dilema za prosečnog kupca…
Tog i takvog kupca verovatno neće interesovati da je Focus dobio novi platformu, pod imenom C2. Ipak, važnost tog “temelja” svakog automobila leži u činjenici da omogućava bolja rešenja koja se odnose na stabilnost na putu, čvrstinu karoserije i upravljivost.
Osim toga, platforma određuje gabarite i unutar kabine – više prostora za putnike, bolju preglednost i udobniju vožnju. Konačno, zaslužna je i za bolju aerodinamiku i manju potrošnju.
Kad sve to stavite na papir i u računarske proračune, svatite koliko je planiranje dobrog podvozja važno za moderan auto.
A u njega, naravno, treba ugraditi i druge važne stavke. Pod brojem jedan – motor.
Tu je Ford pokušao da malo prištedi, barem na benzinskim motorima. Naime, za “fokus” su spremljena dva motora, oba trocilindarska, sa “eko bust” (EcoBoost) tehnologijom.
Ako se štedelo na broju cilindara (što je šala), nije se škrtarilo sa verzijama, odnosno paketima snage koju ista mašina isporučuje.
Manji motor je zapremine 999 kubnih centimetara, ali se iz njega izvlače snage od 85, 100 i 125 “konja”.
Veći benzinac ima zapreminu od 1497 “kubika”, i dve varijante – od 150 i 182 “konja”.
Zanimljivo je da oba motora, rekosmo sa po tri cilindra, imaju mogućnost automatskog isključenja jednog cilindra u situacijama kada nije neophodna puna snaga, pa se ponovo, kao u neka stara, dobra vremena, možemo voziti na samo dva cilindra. Oba su, naravno, sa turbo punjenjem.
Ni dizeli nemaju mnogo više zapremine u cilindrima. Tehnologija “eko blu” (EcoBlue) zaslužna je za razvoj i unapređenje agregata koji je stigao u verziji sa okruglo 1500 ccm, ali i dve dostupne snage – 95 i 120 KS.
Ovo je takođe potpuno nov motor, sa smanjenom potrošnjom, nižom emisijom zagađujućih gasova i čestica, te turbo punjenjem koje poboljšava performanse.
Konačno, za one koji ne mogu da žive bez većeg broja “konja”, tu je i poboljšana dvolitarska mašina zapremine 1996 “kubika” sa 150 konjskih snaga. Sve u svemu, osam motora – dva benzinca u pet pakovanja, i dva dizelaša u tri…
E, a sad menjači! Tu je stvar malo jednostavnija – ima ih samo dva, i to šestostepeni manuelni, i novi, osmostepeni automatski; sve što ste hteli da znate o tome koji menjač se uparuje sa kojim motorom, a niste se usuđivali da pitate, moraćete da saznate u prodajnim salonima, kada auto stigne kod nas. Jer, malo je ovde mesta da spomenemo i objasnimo sve opcije i mogućnosti.
“Ford fokus” izgleda veći nego što zapravo jeste. Sa dužinom od nepuna 4,4 metra, izgleda kompaktnije nego ranije, sa oštrijim linijama, spuštenim prednjim delom, i lepšim točkovima.
Ako bismo ga ogovarali, rekli bismo da se odustalo od dosadašnjeg mirnog, korektnog ali već malo prevaziđenog stajlinga, a novi kroj prati energičan, aktivan i brz način života (sada već) zrelog 21. veka.
Tome u prilog ide i lista opreme, bezbednosnih sistema, raznih pomagala i zabavnih detalja, bez kojih nema života savremenom automobilu.
Već smo se žalili na nedostatak prostora, ali, hajde da bar nabrojimo neke zanimljive detalje: kada su svetla u pitanju, tu je Fordov prilagodljivi sistem usmeravanja snopova koji radi na principu “čitanja” linija na kolovozu, ali od sada i saobraćajnih znakova.
Prednja kamera daje više informacija i omogućava promenu širinu snopa svetala i bolju preglednost u krivinama i raskrsnicama.
Vozač ima i pomoć prvog hedap displeja koji je Ford predstavio na svojim evropskim vozilima. Osim ispisane brzine (koja je stalno na displeju) vozač ima mogućnost da pogleda i navigacione mape, podatke o vožnji, informacije sa infotejment sistema ili saobraćajnih znakova pred puta.
Ograničenje i upozorenje o slučajnom napuštanju saobraćajne trake, detekcija drugih vozila u mrtvim uglovima, ili alarm o ulasku u jednosmerni pravac iz zabranjenog smera, samo su još neka od pomagala za vozača.
Iako bi većina (dobro, manjina, ali baš bezobzirnih) srpskih vozača rado deaktivirala ovo upozorenje o ulasku u zabranjeni smer, mladi vozači bi verovatno šiznuli (terminologija preuzeta od istih) kada bi znali za mogućnost koju donosi rešenje pod imenom FordMyKey.
U prevodu “moj ključ”, ta opcija omogućava vlasniku (tatama i mamama naše drage dece), da im, a posebno ukoliko su dečica početnici ili bez dovoljno vozačkog iskustva, “smanje doživljaj”.
Pomenuti MyKey može da programira ključ vozila čime se zabranjuju dolazni telefonski pozivi, ograničava maksimalna brzina, limitira broj decibela koja dolaze iz muzičkog sistema, ili se čak potpuno onemogućava vožnja dok svi putnici nisu vezani sigurnosnim pojasevima.
Eto rebusa za srpske stručnjake, komitete, agencije i druge vazduplohove iz bezbednosti saobraćaja: ko je to umislio da nekakav napredak može da bude bolji od (da, ćiriličnog) slova П, koji će početnika zaštititi od brojnih rizika…
Da se vratimo na put. Ako ste prethodne redove pažljivo čitali desetak minuta, mi smo od odredišta sa aerodroma već stigli u brda iznad Azurne obale.
Tamo smo, na krivudavim putevima, “ravnim kao pista, po najsavremenijim standardima”, već iskušavali “fokus” sa malim a snažnim (1,0 125 KS) motorom: stigli smo do pete “brzine”, šestu nismo uspeli da “dobacimo” na zavijucima čiji pravci ne prelaze stotinak metara.
Automobil se odlikuje odličnom stabilnošću, preciznim upravljanjem i niskim položajem na kolovozu. Verzija “ST” koju smo takođe probali, još je luđa: niža je i priljubljena uz put kao obraz uz obraz.
Prva verzija koju smo pomenuli ima manuelni, precizni šestostepeni menjač odlično izbalansiran sa rasploživom snagom motora, i sve što treba za aktivniju (čitaj: bržu) vožnju jeste da budete uvek u stepenu niže nego uobičajeno.
Za opušteno krstaranje (kakvo se preporučuje za posmatranje plave obale), saveta nema – tri cilindra nećete ni primetiti. Ukratko, novi Focus je pouzdan i upravljiv, komforan i bezbedan automobil čije nove prednosti će vas više nego zadovoljiti.
Iako nema mnogo sličnosti sa prethodnim modelom, ovaj model nosi duh prethodnog, sa unapređenjima koja su dobrodošla. Kod nas stiže već za mesec dana, u kasno leto, kada i ostali zreli plodovi. Cena? Biće prilike…
Poluautonomna vožnja
Nova generacija adaptivnog tempomata omogućila je ne samo da auto sam održava odstojanje od vozila ispred, već i da se drži sredine saobraćajne trake. Praktično, „fokus“ je dobio mogućnost poluautonomne vožnje.
Asistencija u izbegavanju prepreke
Još jedna zanimljiva opcija poluautonomne vožnje je da auto pomaže ozaću u manevrisanju oko zaustavljenog ili sporijeg vozila kako bi se izbegao sudar. Tako je „fokus“ postao prvi auto u klasi sa ovom tehnologijom.
Koncertna dvorana
Za razvoj ozvučenja bila je zadužena kompanija Bang & Olufsen koja je projektovala sistem snage 675 vati sa deset zvučnika, uključujući sabvufer prečnika 140 mm u prtljažniku i srednjetonski zvučnik u komandnoj tabli.
Baš lepo izgleda…pohvale za dizajn
Predivan dizajn i eksterijera i enterijera, sportski dizajn, plava boja sa valovitim dizajnom podseća na plavu uzburkanu morsku pučinu…