“Sandero” druge generacije se već dugo nalazi u prodaji. Za to vreme ga nije prestigao ni jedan konkurent u pogledu odnosa uloženo/dobijeno. Sa zaista komfornom kabinom, velikim prtljažnikom, udobnim ogibljenjem i solidnim motorima, “dačija” koju vam predstavljamo ne donosi previše kompromisa zbog niske cene.
Za osnovnih 7.390 evra, istina, ne dobija se mnogo toga. Nema elektrike na prozorima, centralne brave i “klime”, ali je bezbednost na nivou najskuplje verzije: standard su ESP, sva četiri vazdušna jastuka, pa čak i indikator pritiska u gumama koji signalizira ako dođe do ispuštanja.
Što se tiče motorizacije, cena se odnosi na provereni 1,2 16V motor od 75 “konja”, koji poznajemo već 20 godina iz “tvinga” i “klija”.
Da odmah pređemo na stvar – u međuvremenu je kompanija Reno Nisan Srbija izdejstvovala vrlo atraktivnu cenu spram opreme za verziju “lajf” (Life). Specijalni naziv paketa se odnosi na dosta bogatiju opremu, koja sadrži više stavki i u odnosu na standardni, drugi po redu paket, “ambijens”.
“Lajf” je skuplji svega 110 evra i uz standardnu “klimu” i prednje elektro-podizače prozora donosi još maglenke i ozvučenje sa komandama na volanu, blutut konekcijom za telefoniranje i USB priključkom. Svakako bi ste prosečan radio/CD u samoposluzi platili više od ovih 110 evra razlike, plus ugradnja.
Dodatna oprema je prilično povoljna. Na primer, tempomat sa limiterom brzine košta 150 evra i svakako je za preporuku. Koža na volanu je 70, a elektro-podizači zadnjih prozora su 130 evra. Atraktivni multimedijalni uređaj sa velikim displejem osetljivim na dodir košta 300 evra.
U cenu je uključen GPS uređaj sa detaljnim mapama “Adrijatik” regije, koja podrazumeva zemlje bivše SFRJ. Dakle, auto je vrlo pristojno opremljen i sadrži sve što je neophodno za komfornu i bezbednu vožnju.
“Sandero” je pravi predstavnik B segmenta u pogledu prostora. Auto je sasvim komforan za svakodnevne potrebe. Ima dovoljno mesta za odrasle osobe i na zadnjim sedištima ali ona svakako nisu namenjena dužem putovanju. Sa zapreminom od 320 litara, prtljažnik je među najvećima u klasi.
Jedna od novina koje je dobila druga gerenacija ovog modela je i to da se rezervni točak sada nalazi sa unutrašnje strane gepeka. Doduše, stnadardno ćete dobiti komplet za popravku pneumatika, dok se rezervni točak punih dimenzija doplaćuje 50 evra. To generalno nije mnogo, tako da ne bi ste jeftinije prošli čak i kada bi ste kupili polovnu felnu i novu gumu.
Najviše kompromisa nosi radno mesto vozača. Položaj sedenja je uslovljen volanom koji ne može da se podešava ni po visini ni po dubini. Prilično je udaljen tako da ne može da se sedi zavaljeno. “Sandero” nema elektro-servo asistenciju, već hidrauličnu.
Zbog toga je volan osetno teži nego kod ostalih automobila, mada nije i pretežak. Period privikavanja je kratak i vozač vrlo brzo počne da uviđa i pozitivnu stranu a to je neposrednost u prenošenju informacija sa podloge.
Ručice migavaca i brisača su prilično tvrde i zahtevaju malo više snage nego što je uobičajeno. Umesto da je proizvođač poradio na njihovoj sofisticiranosti, ovakve ručice je preneo i na neke druge, daleko skuplje modele Reno Nisana.
Uštede u pogledu tastera za otvaranje prozora su i dalje prisutne u smislu da su postavljeni na centralnoj konzoli. To bi bilo sve kada su u pitanju mane koje “sandero” čine niskobudžetnim automobilom. Tvrda plastiku i nedostatak tkanime u tapacirungu vrata je nešto što se redovno nalazi i u drugim modelima B segmenta, tako da to ne možemo da uzmemo za manu.
Jednostavnost i funkcinalnost su osobine koje lepo idu jedna uz drugu, pa je vožnja “sandera” prilično relaksirajuća. Svemu tome moramo da dodamo vrlo meko ogibljenje koje na prvi pogled ostavlja utisak velike izdržljivosti. Na onim neravnima i rupama gde bi ste u drugim automobilima osetili jak udarac, u “dačiji” to prolazi mnogo bezbolnije. Ova činjenica je zapravo jedan od najvećih pluseva koji donosi veliko rasterećenje za vozača. Šta više, auto je vrlo utegnut i posle desetak hiljada kilometara.
Atmosferski motor zapremine 1,2 litra sa 75 “konja” se i dalje uspeva da se izbori sa strogim normama o emisiji izduvnih gasova, kao i sa konkurencijom koja donosi ne samo smanjenje zapremine uz povećanje snage, već i poboljšanu elastičnost pri niskim obrtajima.
U standardnom gradskom režimu je prilično živahan ukoliko je vozač sam, tako da bez problema podnosi i žustriju vožnju. Lako prihvata gas i voli da se zavrti, pa je prividan osećaj ubrzanja bolji nego što to cifre na papiru pokazuju. Ukoliko je auto pun, tada je već potrebno strpljenje prilikom ubrzanja. Ako generalno prelazite malo kilometara, ovaj motor je najbolji izbor ako se uzme u obzir odnos uloženo-dobijeno.
Potrošnju, na žalost, nismo mogli precizno da izmerimo tokom kratkog testa. Auto nije bio opremljen putnim računarom koji je dostupan tek u najskupljem, “laureat” paketu opreme. Ipak, na osnovu nekih procena možemo da konstatujemo da po gradu potrošnja nije prelazila 8 l/100 km. Ako se tome dodaju i niski troškovi redovnog održavanja, može se reći da je “sandero 1,2” jedna od najpovoljnijih kupovina na našem tržištu.
Aleksandar Bursać
Povoljna verzija na gas
Za one koji, ipak, preferiraju bolje performanse, preporučujemo verziju sa 0,9 trocilindričnim turbo-benzincem od 90 “konja” koji ima bolja ubrzanja do “stotke” za nekoliko sekundi. Trenutno je u ponudi ovakav motor sa sve uređajem na tečni naftni a cena je svega 800 evra veća u odnosu na atmosferskog benzinca.
Ljubitelji dizelaša imaju priliku da za 10.300 evra uživaju u “1,5 dCi” motoru od 75 “konja”, koji karakteriše vrlo niska potrošnja goriva. Sve navedene cene se odnose na automobile sa “lajf” paketom opreme.
Produžena garancija uz doplatu
Reno je omogućio kupcima “dačije” da budu bezbrižni i izvan redovnog perioda garancije koji inače traje tri godine ili sto hiljada kilometara. Ako ne prelazite mnogo, za svega 350 evra dobijate dodatne dve godine garancije koja se može nadograditi za još dve na ukupno sedam godina, ili do sto hiljada kilometara. U tom slučaju je potrebno da doplatite ukupno 700 evra.
Da podsetimo, u garanciju je uključena i Renoova pomoć na putu, koja važi ne samo u zemlji, već i u inostranstvu.
Doplata za GPS sa multimedijom je 300 evra
Jedini komad dodatne opreme u testiranom automobilu je multimedijalni uređaj sa velikim displejem osetljivim na dodir. Veoma je jednostavan i intuitivan za korišćenje, tako da i oni kojima moderna tehnika nije jača strana apsolutno neće imati problem sa korišćenjem navigacije, radija i izborom pesama sa USB-a.
Fabrički su ugrađene mape “Adrija” regije koje obuhvataju zemlje bivše SFRJ. Tu su i komande na volanu a kvalitet zvuka je vrlo pristojan. Jedina mana je to što se uz auto isporučuju samo prednji zvučnici.
Dacia Sandero 1,2 16V Life
Motor: zapremina 1149 ccm, snaga 55 kW (75 KS) pri 5500 o/min, maks. obrtni moment 107 Nm pri 4250 o/min, menjač 5 stepeni, manuelni
Dimenzije: 4058/1733/1518 mm, međuos. rastojanje 2589 mm, prtljažnik 320/1200 l, rezervoar 50 l, masa 941 kg, pneumatici 185/65 R 15
Performanse: maks. brzina 156 km/h, ubrzanje 0-100 km 14,5 s, potrošnja 4,9/5,9/7,7 l/100 km, emisija CO2 137 g/km
Oprema
Standard: ABS, ESP, kontrola proklizavanja pogonskih točkova, prednji i bočni vazdušni jastuci, indikator promene brzine, klima uređaj, centralna brava sa daljinskim, el. podizači prednjih prozora, osvetljenje prtljažnika, samozaključavanje u vožnji, radio MP3/CD sa blutut konekcijom i USB/AUX priključkom, komande radija na volanu, maglenke, indikator pritiska u gumama.
Opcije: GPS uređaj sa Media NAV sistemom i ekranom osetljivim na dodir
Imam dacija sandero ambijens,kupljen nov interesujeme koliko košta spajanje zadnjih zvućnika i ugradnja navigacije.Kola su odlicna.
U ovlašćenom servisu za vozila marke Dacia, “Reno Sava”, dobili smo informaciju da nije moguće naknadno poručiti fabričku navigaciju Media Nav.
Da li je moguce na sandero ambijens, dodatno dodati mehanizam za podesavanje sedista po visini?
Na žalost, kod Dačije nije moguće naknadno dodavati opremu koja se inače fabrički isporučuje na određenim modelima, pa tako ni mehanizam za podešavanje sedišta.