Priča o “sitroenu 2 CV” počinje 1936. godine, kada je napravljen prvi crtež ovog automobila. Ideja je bila da to bude popularan auto jednostavnog i za to vreme avangardnog dizajna u stilu “četiri točka pod kišobranom”.
Zamišljen je kao auto za prevoz četiri osobe i sa 50 kg tereta sa maksimalnom brzinom od 50 km/h. Projekat je započeo Pjer Žil Bulanže, okružen timom prvoklasnih profesionalaca među kojima su bili Flaminio Bertoni i Andre Lefabr.
Prototip je imao bokser motor iz motocikla zapremine 375 kubika sa osam konjskih snaga. Menjač je bio trostepeni, a motor se startovao ručno, uz pomoć kurble.
Potrošnja benzina se kretala oko 5 l/100 km. Već maja 1939. godine je bilo spremno 250 prototipova za Salon automobila u Parizu koji, ipak, nije održan. Rat je počinjao, a Sitroen je uništio sve prototipove osim jednog. Prvo su bili razloženi na delove, a kasnije su raštrkani širom Francuske kako ih neprijatelj ne bi pronašao.
Za vreme rata je ipak rađeno na nekim poboljšanjima. Testovi su ponovo započeti 1946. godine, a kako bi se rad na projektu držao u potpunoj tajnosti, Bulanže je kupio zemlju zapadno od Pariza gde se i danas nalazi test centar Sitroena.
Došao je veliki dan. Na posletku “2 CV” je izazvao pravu senzaciju svojom pojavom na Salonu u Parizu 7. oktobra 1948. godine. Prve reakcije su bile fantastične, pogotovo u pogledu šokantnog dizajna. Iako je štampa bila skeptična, narod je toplo prihvatio ovaj auto.
Porudžbine su bile tako velike da fabrika nije mogla da ih isprati. U jednom trenutku oko 1950. godine lista čekanja je bila čak šest godina. Serijski model je imao devet “konja” i maksimalnu brzinu od 65 km/h sa potrošnjom od 4,5 l/100 km. Četvorobrzinski menjač i vazdušno hlađenje su bili deo poboljšanja u odnosu na prototip.
Velike izmene su usledile već 1951. godine kada je predstavljena teretna verzija, a 1954. zapremina motora je povećana na 425 ccm. Dve godine kasnije se pojavljuje luksuzna verzija sa oznakom “AZL”, koja je imala platneni krov.
Tih pedesetih godina “spaček” se prodavao kao “salata”, a najbolje godine su tek dolazile. Prva restilizacija se dogodila 1960. kada je promenjena “hauba”. Motor je pojačan na 13,5 KS, pa je maksimalna brzina iznosila 85 km/h a potrošnja 5,5 l/100 km.
Prednja vrata sa kontra otvaranjem su promenjena 1964. godine, a dve godine kasnije je još jednom promenjen prednji deo. Tada su ubačeni i plastični delovi na branicima, što je u to vreme bio pravi hit.
Početkom sedamdesetih je već bilo nekoliko verzija sa maksimalnom brzinom od preko 100 km/h.
Bili su to modeli “2 CV 2” i “2 CV 4”, čije je održavanje pojednostavljeno i dodatno pojeftinjeno. Sitroen je u cilju promocije organizovao nekoliko relija, od kojih je najpoznatiji Pariz-Kabul.
Plastična maska hladnjaka i četvrtasti farovi su se pojavili 1974. a 1976. godine je vraćena i verzija sa okruglim, jer su to zahtevali ljubitelji tradicionalnog ” 2 CV”. To je bila ogoljena varijanta koja je imala minimalistički enterijer i izgledala je skoro isto kao i prvi ” 2 CV”.
Osamdesete su bile dakada specijalnih serija. “Čarlston” je započeo tu seriju 1981. godine sa svojim izgledom 30-ih godina i bordo-crnom karoserijom sa okruglim farovima.
Ubrzo je postao standardan, serijski model a ne samo specijalna verzija. Četiri godine kasnije usledila je verzija “doli” sa dvobojnom karoserijom različitih kombinacija.
Proizvodna traka u Francuskoj sa koje su silazili “spačeci” je zatvorena februara 1989. godine. Poslednja fabrika koja ga je pravila je bila u Portugalu, ali je i u njoj prestala proizvodnja 27. jula 1990. godine u 4 sata popodne.
Time je označen kraj proizvodnje ovog legendarnog automobila koji je život nastavio u klubovima ljubitelja širom Francuske i sveta. Proizvedeno je ukupno 3.868.633 primerka, što i nije neka cifra u poređenju sa “VW bubom” koja je proizvedena u 20 miliona primeraka, ali i u poređenju sa, recimo, našim “kecom”, kojih je napravljeno preko milion i po.
Aleksandar Bursać
“2 CV i kao 4×4”
Pedesetih godina prošlog veka je vladala prava groznica u potrazi za naftom u pustinji. To je navelo inženjere Sitroena da konstruišu 4×4 varijantu “spačeka”, koji je imao dva motora! Pod punim opterećenjem mogao je da savlada peščane dine sa nagibom većim od 40 posto. Ipak, zadnji motor je drastično smanjio njegove tovarne mogućnosti. Predstavljen je marta 1958. godine, a proizvodnja je započeta 1960. Ukupno je napravljeno 694 primerka “spačeka” sa pogonom na sva četiri točka do 1966.