Mercedes Adenauer: laboratorija na točkovima iz 1960.

1

„Krupni plan“ – naziv serije Mercedes-Benz muzeja govori sve. Svaki deo priča iznenađujuću, uzbudljivu priču ili priču iza kulisa tako što osvetljava detalje vozila, eksponata ili elementa arhitekture i dizajna. Ovaj put u centru pažnje je Mercedes-Benz 300, merni automobil za potrebe ispitivanja novih modela, iz 1960. godine

Ovaj Mercedes 300 u sobi 5 legendi Mercedes-Benz muzeja je dvostruko važan. Prvo zbog dugačkog kabla koji ga povezuje sa Mercedesom 220 S (V 111) – a zatim i zbog toga što samo jedna polovina automobila izgleda kao normalan „Adenauer“ (kako se ovo reprezentativno vozilo zove po prvom nemačkom kancelaru Konradu koji se u njemu vozio).

Mercedes-Benz 300 (W 189)

Razlika počinje iza B-stuba: od te tačke nazad se proteže elegantan, izdužen zadnji kraj obilato zastakljen panoramskim prozorima, koji podseća na karavan. Lepo oblikovana zadnja svetla, zajedno sa izduvnim vrhovima integrisanim u branik, privlače pažnju. Zatim iznenađenje unutra, gde nalazimo brojne merne instrumente, kao i dva pojedinačna sedišta sa uskim, pletenim naslonima za leđa – kao baštenske stolice.

Mercedes-Benz 300 (W 189)

Individualno konstruisano i opremljeno vozilo je konfigurisano specifično za svoju namenu. Napravljen je 1960. godine kao merni automobil za razvojne inženjere u odeljenju za testiranje. Elegantna Mercedes-Benz limuzina u seriji V 189 izabrana je kao osnova zbog potrebe za brzim i velikim vozilom. Na kraju krajeva, merni automobil ne samo da je morao bez napora da prati druga vozila, već je morao da bude i u stanju da transportuje obimnu mernu opremu.

Mercedes-Benz 300 (W 189)

Dugi niz godina, preuređeni Mercedes-Benz 300 se uspešno koristio kao laboratorija za merenje na točkovima. U tu svrhu je povezan sa drugim vozilom preko kabla dužine do 30 metara – svojevrsne rane „lokalne mreže” (LAN). Linija je prenosila podatke senzora do osetljivih mernih uređaja u zadnjem delu.

Mercedes-Benz 300 (W 189)

Od sredine 20. veka pa nadalje, podaci senzora su postajali sve važniji. Pružao je inženjerima dragocene informacije o tome da li je pronalazak funkcionisao po želji ili kako se još može poboljšati. Ali postojao je problem: merni instrumenti pedesetih bili su veliki, teški i osetljivi. U samom razvojnom vozilu, oni bi uticali na karakteristike vožnje – i takođe bi se dosta protresli, npr. na „boneshaker” stazi.

Mercedes-Benz 300 (W 189)

Rešenje je bilo genijalno jednostavno. Mercedes je podelio senzorsku tehnologiju i prikupljanje mernih podataka između dva vozila – i tako je rođen automobil za merenje. Dok su razvojni inženjeri vodili prototip kroz željene testove dinamičkog rukovanja, izolovana laboratorija u Adenaueru pratila je na daljinu i primala podatke merenja, npr. od amortizera, preko kabla. Telemetrija je naziv ove vrste prenosa podataka, koji se naknadno ostvaruje putem radio signala. U većini slučajeva, podaci senzora su snimljeni u mernom automobilu na magnetnu traku i kasnije u miru i tišini procenjeni.

Mercedes-Benz 300 (W 189)

Pogled u unutrašnjost mernog automobila pokazuje da inženjeri nisu uživali u vrhunskom komforu. Prostor za glavu je ograničen, a dva sedišta imaju jednostavne naslone baštenskih stolica od tkanog ratana. Osim toga, zastakljivanje verovatno ne samo da propušta mnogo svetlosti u unutrašnjost tokom sunčanih dana, već je stvorilo i efekat staklene bašte. Barem telo ima otvore za ventilaciju sa strane…

Mercedes-Benz 300 (W 189)

Prototip može da prenosi četrnaest izmerenih vrednosti istovremeno u mobilnu laboratoriju – što nije loša vrednost u tom trenutku. Svaki deo prostora na zadnjem delu “tristotke” se koristi za osetljive uređaje, uvek posebno odabrane za odgovarajući merni program. Za snabdevanje električnom energijom, ugrađen je i poseban generator. I, naravno, tu je i radio veza između dva vozila.

Mercedes-Benz 300 (W 189)

Ovaj specijalni Mercedes-Benz 300 pokreće motor sa ubrizgavanjem iz kasnije verzije V 189 (1957. do 1962.), koji razvija 118 kW (160 KS). Laboratorijska funkcija zahtevala je ograničenje maksimalne brzine na 120 km/h. Normalan „Adenauer” sa automatskim menjačem mogao je da dostigne 165 km/h. Merni automobil je korišćen do 1970-ih, uglavnom na ispitnoj stazi u Unterturkhajmu. Ali ima i odobrenje za javne puteve, pa time i registarski broj: S-MH 867.

Mercedes-Benz 300 (W 189)

Danas ceo sistem za prikupljanje podataka putuje sa prototipom. Savremena senzorska i kompjuterska tehnologija to omogućavaju, budući da su lakši i manji. Broj istovremeno snimljenih mernih kanala takođe je značajno porastao, i odavno iznosi preko hiljadu.

Mercedes-Benz 300 (W 189)

Ovaj specijalno opremljeni Adenauer deo je stalne postavke Merecedesovog muzeja u Štutgartu. Otvoren je od utorka do nedelje od 9 do 18 časova. Biletarnica se uvek zatvara u 17 časova. Ako prolazite kroz Štutgart, obavezno svratite!

Mercedes-Benz 300 (W 189) Mercedes-Benz 300 (W 189) Mercedes-Benz 300 (W 189)

POSTAVITE KOMENTAR

Molimo unesite svoj komentar
Unesite svoje ime

Još tekstova

Dacia Spring

Novi broj Auto magazina!

KOMENTARI

Dacia Spring